понедељак, 19. септембар 2011.

Sreća je najveća kad se usmerava na voljene

 U podnaslovu: Kako dokona trudnica priprema proslavu godišnjice braka

Znate, oduvek sam bila od one dece koja su volela da organizuju zabave. Od malih nogu sam učestvovala u školskim i priredbama na nivou zgrade za stanare (bio socijalizam, to se zaista radilo), pripremala sam svojevrsne programe svojim ukućanima za rođendane, godišnjice braka, Novu godinu. Moja braća pamte kako sam ih muštrala dok smo uvežbavali plesne tačke, recitale, skečeve. Najsmešnije je bilo što su morali odgovoriti i mojim kostimografskim zahtevima. S obzirom na činjenicu da su mlađi od mene,kao i  to da sam ja očigledno bila vrlo sugestivna, moram reći da su prihvatali zadatke bez pobune. Velika je šteta što ne postoje video zapisi iz tog vremena.
Razmišljala sam često: zašto to radim. Shvatih da zapravo, uživam u trenutku kad se neko iznenadi: u osmehu, oduševljenju, sreći. Možda to prija i mom egu -  ta činjenica da sam neki ˝projekat˝ uspešno realizovala pa i samu sebe iznenadila.
Kako sam odrastala, ta potreba nije jenjavala. Tako dođosmo i do sadašnjosti i moje pete godišnjice braka. Moram samo da vam napomenem da je moj jedini problem u iščekivanju nekog praznika taj što znam da se rasplinem; imam sto ideja, a sve mi se čine interesantnim, što želim nekad više nego što je moguće i onda se desi da se umorim od razmišljanja. To mi verovatno radi moj blizanački duh koji bi sve i koji bi to odmah! No, borim se. Za ovu godišnjicu želela sam da organizujem: plesno veče, vožnju brodom, odlazak u pozorište, romantičnu večera u nekom novootkrivenom restoranu, izlet.... Na kraju je izbor pao na večeru u mom aranžmanu. Činilo se kao lični izazov pripremiti nešto novo, intimniji način proslave, a i nekako sam želela taj osećaj doma na dan godišnjice koja je tako posebna za nas. Sreća u mojoj blizanačkoj rasplinjenosti i konfuziji je ta, što sam odavno naučila da pre realizacije pravim planove. Tako su tu spisi, žvrljotine, tabele. Znate onaj divni osećaj kad precrtavate odbačeno ili urađeno, kristališu se prave ideje, pa vas prosto uhvati neka milina! I ovog puta papir i olovka su odigrali važnu ulogu:

Kao što se da primetiti plan je podrazumevao odgovarajući izbor jela, pravljenje jelovnika (menu-a) sa sve igricom - zadatkom (inspirisano emisijom ˝Dođi na večeru˝) te specifičnu dekoraciju stola. Nije mi bio težak ceo process (bez obzira na moje stanje) jer me sve vreme držao adrenalin. Jedini problematičan moment bio je peglanje stoljnjaka i servijeta, jer priznajem, retko peglam i smatram tu rabotu, u većini slučajeva, nepotrebnim gubljenjem vremena. No, ovaj trenutak je to iziskivao.



Kad vratim film, najviše vremena otišlo mi je na samu pripremu, a u kuhinji je sve išlo glatko. Kad sam postavila sto, stavila menu-e, dekoracije i imala u glavi kocepciju večere, bila sam na konju!


Dakle moj menu za 15.07.2011. sadržao je:



Sigurno uočavate moj pomalo smotani rukopis. Namerno sam izbegla štampanje jelovnika jer je blaga ˝šljampavost˝ tako karakteristična za mene. Negde smatram da je perfekcija odlika mašina i nalazim da prava priroda lepote jeste nesavršenost. Ono na šta sam ja utrošila svoju veliku energiju jeste asocijativnost menu-a na zajednički život i putovanja mog mužića i mene. Kao što vidite, mesto održavanja večere (naš stan) postao je na jedno veče restoran Peto putovanje.

 Ponosna sam na odabir jela, lepotu, inspirativnost, a ipak  jednostavnost. Nema ničeg lepšeg od toga kad posmatrate kako se nered, krš i konfuzija polako pretvaraju u gotov proizvod primamljivog izgleda. Predjelo je tako servirano u posudama - ribicama, salata u čašama, a desert je posebno
dekorisan.        
    iznad desno - glavno jelo: šitaki piletina

levo gore - predjelo: hlebčići sa dva namaza
ispod - desert: čokoladna sufle torta sa prelivom od bele čokolade

Da ne bi bilo kao u onom groznom vicu gde muž po dolasku kući primeti da je sve savršeno osim zapuštene domaćice, te izjavi: ,,Sad nemam gde da pljunem osim na tebe,, (znam, zaista je odvratno), potrudila sam se da i moja malenkost bude lepa, doterana i u skladu sa celim aranžmanom.

 Tako je stvar bila potpuna i večera je mogla da počne. Mužić je došao sa malim zakašnjenjem što mi je, moram da priznam, dobro došlo. Sigurno me razumete, to je ono vreme kad ste sve završili pa sednete malo da danete dušom, iskulirate se, sredite utiske, možda proverite mail, popijete kaficu ili naprosto odslušate par omiljenih pesama. 
Večera je, naravno prošla odlično! Bilo je ukusno, iznenađujuće, romantično i nesvakidašnje. Pa šta više poželeti!? Ja, koja često nalazim nedostatke, bila sam potpuno zadovoljna. Na kraju je usledila razmena poklona i odlazak na reku na pićence. Bez kafane nema provoda, pa upotpunismo veče i kafanskom atmosferom! Tako će jubilarna, peta, godišnjica proslavljena u toplom domu, dok iščekujemo najlepši trenutak našeg života, zaista ostati upamćena.


Završavam pisanije ovom porukom:  iskreno mislim da se isplatiti uložiti vreme, energiju i sopstvenu  kreativnost u voljene ljude. Nije teško, samo morate to jako želeti. Posle, kad sve prođe i vidite osmeh na dragom licu, znate da ste izašli iz svakodnevnog kalupa, a to je uvek dobro! A i, verujte, povratna reakcija i zadovoljstvo sobom što ste uspeli u izazovu jačaju ličnost.

2 коментара:

Основни подаци о мени

Моја слика
Večito dete. Nepomirljivo želi još. Smatra da se ne može preterati u pozitivnim impulsima života. Veruje u ljubav, u prijateljstvo, u umetnost.

Пратиоци